Problemi sa ušima kod pasa
Najčešći problem u uhu pasa je upala spoljašnjeg ušnog kanala, tzv. otitis externa. Prostor između spoljašnjeg otvora uha i bubne opne može biti iziritiran infekcijom bakterijama, gljivicama, stranim tjelom (popino prase), alergijskom reakcijom na hranu, te prisustvom parazita. Takođe, tu su i predisponirajući faktori kao što su oblik uha, loša ventilacija ušnog kanala, stenoza ušnog kanala (genetska predispozicija kod rase Chow Chow npr), dlake u ušnom kanalu kod pojedinih rasa itd.

To navodi psa da trese glavom, trlja uhom o pod, češe se, neraspoložen je, bolno reaguje na pokušaj pregleda uha i sl. Neugodan miris, kao i manja ili veća količina gnojnog iscjetka se često nalaze pri detaljnijem pregledu. Kod nekih pasa čest je nalaz piodermije (gnojne bakterijske infekcije kože) u području ispod baze uha, a uzrokovana je intenzivnim češanjem. Hematom uha često nastaje kada iritacija duže traje, u ovom slučaju dolazi do pucanja krvnih sudova između dva lista hrskavice i tamponade prostora. U zavisnosti od uzroka mogu biti zahvaćeni jedno ili oba uha.
Potreban je klinički pregled
Veterinar će otoskopom pregledati uši ljubimca. On takođe može uzeti uzorak sekreta iz uha i pogledati ga pod mikroskopom da bi utvrdio da li je prisutna infekcija ili ušni šugarac. Ako je prisutna infekcija, uzorak bi trebalo poslati u laboratoriju da bi se izolovao uzročnik i da bi se odredilo koje lijekove bi trebalo primjenjivati kako bi tretman bio što efikasniji. Tokom pregleda, može se vidjeti i strano tijelo, kao što je popino prase u ušnom kanalu. Ako su uši psa suviše bolne, možda će biti potrebna sedacija ili anestezija.
Neki kućni ljubimci su skloni problemima sa ušima zbog anatomije, alergije ili stanja kože. Ventilacija uha je loša kod pasa sa spuštenim ušima , što stvara toplu i vlažnu sredinu povoljnu sa razvoj bakterija i gljivica.
Određene rase pasa takođe imaju veću sklonost ka alergijskim reakcijama i problemima sa kožom kao što je seboreja. Ovi problemi sa kožom, takođe utiču i na uši, što može dovesti do čestih upala i hronične infekcije.
Najčešće strano tijelo u ušima pasa je popino prase. Ova trava se može zakačiti za dlaku ljubimca i postepeno ulaziti u kožu, uši, nos ili šape gdje može izazvati ozbiljne probleme. Popino prase u ušima je vrlo iritantno. Ako se ne ukloni na vrijeme, može probiti bubnu opnu.
U ušnom kanalu, kao i na koži normalno se nalaze male količine bakterija i gljivica (saprofitska mikroflora). One su potpuno bezopasne, osim kada se njihov broj previše poveća tj. prenamnoži. Povećanje broja bakterija izaziva iritaciju, upalu, neprijatan miris i iscjedak. Hronična infekcija može dovesti do oštećenja tkiva uha, uključujući i pucanje bubne opne. Ako je bubna opna oštećena, infekcija se može proširiti na srednje ili unutrašnje uho, što može izazvati ozbiljne probleme kao što je krivljene glave na stranu, gubitak ravnoteže i nemogućnost normalnog hoda. Psi sa teškim, visećim ušima poput koker španijela ili jazavičara imaju češće probleme zbog vlage koja se konstantno zadržava u njihovim ušima. Također, shar-pei i chow-chow zbog izgleda uške jedna su od pasmina sa učestalim upalama ušiju. Različite vrste bakterija, kao i gljivica Malassezia pachydermatis, uzročnici su infekcija uha.
Zdravo uho ima dobar obrambeni mehanizam prema tim mikroorganizmima, ali ako dođe do promjena na sluznici i u normalnoj flori usljed alergija, hormona i/ili prekomjerne vlage, bakterije i gljivice počinju se prekomjerno razmnožavati i blokiraju odbranu. Bitno je naglasiti da su te infekcije obično sekundarne i samo njihovo liječenje neće dovesti do trajnog rješenja problema. Ključ izliječenja je, ukoliko je to moguće, pronaći i ukloniti primarni uzrok upale.

Kako i čime liječiti?
Ključ zdravog uha je u održavanju njegove čistoće, što znači da bi bilo dobro provjeravati uši ljubimca barem jednom sedmično. Ako vaš pas puno pliva, ima duge,viseće uške ili je sklon upalama uha, tada je dobro redovno čišćenje uha (1-3 puta sedmično). Pri čišćenju koristite samo sredstva koja vam je veterinar preporučio, jer neka mogu uzrokovati više štete nego koristi. Ne preporucuje se koristiti štapiće za čišćenje uha, jer oni samo još dublje guraju sekret u uho, a može doći i do mehaničkog oštećenja sluznice i bubnjića. Bitno je naglasiti da je mala količina ušnog cerumena normalno prisutna i u zdravom uhu. Takođe, redovno uklanjajte viška dlake koji kod nekih pasmina (pudle,terijeri) zna kompletno zatvoriti ulaz u ušni kanal.
Kad je kanal čist, kreće se s lokalnom terapijom u vidu kapi za uši, koje su većinom kombinacija više lijekova. Bitno je terapiju provoditi prema upustvu veterinara, jer puno puta dođe do poboljšanja već nakon 1-2 dana, ali to ne znači da je došlo do izliječenja . U težim slučajevima koristi se i sistemska terapija antibioticima, po preporuci veterinara uz nalaz antibiograma.